Naslov: DAVIDIJADA

Autor: Marko Marulić

Zamisao nakladne kuće "Demetra" da se Marulićeva Davidijada u izdanju i s paralelnim hrvatskim prijevodom Branimira Glavičića izda po treći put vrlo je opravdana. Da je to tako, doista ne treba mnogo objašnjavati kad se zna što to djelo znači u Marulićevu opusu i kakav je Glavičićev filološki, dakle izdavački i prevodilački prinos. I jedno i drugo, svako na svoj način i u svojem kontekstu, pripada samomu vrhu hrvatske kulture. (...)

Radoslav Katičić


(...) Latinski tekst Davidijade Glavičić je priredio na najvišoj razini filološke akribije. (...)

Glavičićev je prijevod filološki precizan, sretno spajajući umjetnički domet i tekstualnu, doslovnu vjernost. Dikcija je prijevoda i jasna i dostatno moderna, ali i brižno klasična s dahom starine.

Prevoditelj je ritmičku strukturu Marulićeva heksametra transponirao tako da je proveo veći broj troheja i pirihija kao ekvivalent spondejima, s mjerom unio zakoračenja i brižno izveo cezure. (...)

Sve u svemu: ovo Glavičićevo izdanje Marulića ima sva svojstva filološke brižljivosti i nadahnute istančanosti.

Vladimir Vratović


(...) Novo izdanje razlikovat će se od prethodnih nizom novina (bitno povećana autentičnost i čitljivost Marulićeva originalnoga latinskog teksta, dotjeranost Glavičićeva hrvatskoga prepjeva, niz Glavičićevih komentara, kazala i sl. te pretisak nekoliko Glavičićevih tekstova o Maruliću, Davidijadi i prijevodu. Treba posebno naglasiti da je sada riješen niz problema koji su dugo mučili povijest hrvatske književnosti i proučavanje samoga Marulićeva književnoga rada. (...)

U svim kategorijama hrvatskoga i prijevodnog i originalnog pjesništva definitivno je prevladala suvremena hrvatska prozodija, kao u standardnome jeziku uopće, a odbačena je ona koju je nudila Maretićeva i maretićevska škola. Samo je jedna iznimka: u pjesničkim prijevodima s klasičnih jezika, osobito epskima , nađe se za potrebe metrike i poneki maretićevski naglasak, samo kao
s t i l e m. To je danas činjenica i poštuju je i oni prevoditelji koji nesumnjivo nisu maretićevci. Ta je osobina diskretno prisutna i u Glavičićevu prepjevu. Navest ću iz III. knjige nekoliko primjera (takvi su u knjizi uvijek akcentuirani!): stih 323. "za sebe", stih 331. "privesti", stih 344. "izaći", stih 369. "porasla". Takve iznimke , upravo kao iznimke, uveliko podižu literarnu vrijednost prijevodnoga teksta, to jest, Glavičićevih hrvatskih daktilskih heksametara.

Dalibor Brozović