Naslov: Pogled unatrag

Autor: Edward Bellamy

Dobro se sjećam kako je tih dana, dok sam putovao Europom, žalosna pozadina bijede na mene ostavila daleko veći utisak nego palače i katedrale u prvom planu.
Jasno se sjećam nebrojenih rasprava koje smo, potaknuti dirljivim prizorima oko nas, moj dragi suputnik i ja vodili o mogućnostima za iznalaženje nekakva snažnog lijeka za siromaštvo, nekakva plana kojim bi se uspostavila jednakost u položaju ljudi. Naše bi rasprave obično završile u jednoj te istoj slijepoj ulici: tko bi odradio prljavi posao? Nismo uviđali, kao što vjerojatno ne uviđaju ni svi oni koji olako odbacuju pitanje društvene reforme s istim pitanjem, da njezina logika podrazumijeva oslobađanje od svih oblika ropstva. Tek kad svi mi prepoznamo "prljavi posao" svijeta kao zajedničku i podjednaku odgovornost sviju nas, bit ćemo u stanju inteligentno razmisliti o pravednom i razumnom načinu raspodjele i ujednačenja toga tereta te ćemo biti sposobni i ozbiljno ga potražiti. Tako se dogodilo da sam se prvi put u životu vratio kući svjestan postojanja i hitnosti društvenoga problema premda još nisam vidio izlaz. Iako je bilo potrebno putovanje Europom kako bi mi tamošnji prizori otvorili oči za živu sliku pakla siromaštva koji se nalazi u podlozi naše civilizacije, nakon toga odmah sam uočio da i u Americi, pa čak i u mojem relativno dobrostojećem selu, vladaju iste prilike, koje se sve više pogoršavaju. (...)

Ako se dobro sjećam , u jesen ili zimu 1886. godine konačno sam sjeo za radni stol sa čvrstom nakanom da pokušam smisliti sustav privredne organizacije kojim bi republika mogla jamčiti sredstva za život i materijalno blagostanje svojim građanima na temelju jednakosti koja odgovara njihovoj političkoj jednakosti i nadopunjuje je. Nisam nimalo dvojio oko toga da tu studiju trebam prikazati u obliku priče. I to ne samo zato da bi u tom obliku privukla veću pažnju javnosti nego u bilo kojem drugom. Vjerujem da onaj tko nešto izučava, kada se upusti u novo i teško polje spekulacije, često ne može drugo do krenuti od književnog oblika fikcije. Ništa izvan egzaktnih znanosti ne mora biti tako logično kao tijek priče ako želi biti prihvatljiva. Nema boljeg načina da se iskuša je li neka zamisao pogrešna i besmislena od onoga da je se proba uklopiti u priču. Možeš napisati koliko god želiš logičnu propovijed ili esej ili filozofsku raspravu i nitko neće primijetiti razliku, ali cijeli je svijet dobar kritičar priče budući da ona mora biti usklađena sa zakonima obične vjerojatnosti i uobičajenoga tijeka događaja, o čemu svi možemo prosuditi. (...) Krenemo li od Sjedinjenih Država, republike utemeljene na jednakosti svih ljudi, koji njime upravljaju ravnopravnim glasovima, koji bi bio prirodan i logičan način kojim bi se prišlo poslu zajamčivanja ekonomske jednakosti njezinim građanima, koja bi bila istovjetna nihovoj političkoj jednakosti, ali bez sadašnje nepravedne spolne diskriminacije? Od trenutka kad mi se taj problem prvi put jasno prikazao na taj način, pisanje knjige bilo je najjednostavnija stvar na svijetu...