Naslov: Vodič za one što dvoje - prvi dio

Autor: Majmonid

Jedan od najvećih židovskih filozofa Majmonid (hebrejski Moše ben Maymon, poznat pod latinskim imenom Moses Maimonides) rodio se 30. ožujka 1135. u maurskoj Španjolskoj, u Cordobi, te je imao i arapsko ime - Abu 'Imran Musä ibn Maymun 'Ubaydullah. Ali ne samo da je, živeći u Al-Andalusu, pod vlašću Arapa, nužno imao i arapsko ime, on je - kako je napisao Maurice-Ruben Hayoun - bio čovjek koji je "mislio na grčkome, pisao na arapskome i molio se na hebrejskome". S toga (banalnoga i slučajnošću rođenja određenoga) razloga, te s još nekih drugih (kulturoloških) razloga, on je bio mislilac za kojeg se jednako argumentirano kaže da je najveći židovski, kao što se - kako to čini jedan suvremenu, vrlo kompetentni komentator Majmonida - može reći i da je jedan od najvećih mislilaca srednjovjekovne filozofije u islamu.

Njegova rodna Cordoba bila je tada već stoljećima kulturno središte u kojem su muslimani, židovi i kršćani zajednički doprinosili njezinu kulturnom procvatu. U tom integriranom multikonfesionalnom društvu židovi su u kulturnom i intelektualnom životu sudjelovali kao pjesnici (arapskoga i hebrejskog jezika), kao liječnici i mislioci, u gospodarskom životu najčešće trgovci koji su održavali poslovne veze i s najudaljenijim zemljama, a obitelj Majmonidâ bila je jedna od najuglednijih.

Godine 1190. Majmonid objavljuje svoje remek-djelo. Vodič za one što dvoje

(Dalalat-al-ha'irin), napisan arapskim jezikom, učinio je Majmonida ne samo jednim od najvećih židovskih filozofa, već mu je osigurao i mjesto među najvećim misliocima srednjega vijeka i status jednog od velikanâ u povijesti filozofije uopće. To je djelo nastalo na uvjerenju da filozofija, osobito Aristotelova filozofija u arapskoj inačici, otkriva istinu, a s obzirom da istina može biti samo jedna, moguće je - i potrebno - potvrditi da se filozofijske ideje podudaraju s objavljenom židovskom religijom. Videći u metafizici i općenito u spekulativnoj teoriji sredstvo uz pomoć kojega čovjek stupa u vezu s djelatnim umom. i na taj način uspostavlja najpotpuniji mogući odnos s Bogom, što je najviša svrha čovjekova, Majmonid filozofiju prepoznaje kao najpouzdaniji potporanj vjere. Odjek Vodiča za one što dvoje (koji je nekoliko godina kasnije Samuel ibn Tibbon preveo u hebrejski, davši mu naslov Moreh neboukhim) obuhvatio je ne samo praktično sve židovske teologe poslije Majmonida, već je imao utjecaja i na muslimanske i kršćanske mislioce.

'Poglavar židova' kako su ga nazivali (na hebrejskom Rosh ha-Yehoudim, na arapskom Ra 'is al Yahud) umro je 13. prosinca 1204. O ugledu što ga je uživao svjedoči i službeno proglašena trodnevna žalost u Fustatu (gdje je živio), u kojoj su sudjelovali i židovi i muslimani i kršćani.