Naslov: DOŽIVLJAJI ARGONAUTA

Autor: Apolonije Rođanin

Doživljaji Argonauta helenistički je ep pjesnika Apolonija Rođanina, iz III. sto. prije Kr., o bajoslovnoj plovidbi pedesetorice grčkih junaka s Jasonom na čelu na lađi "Argi" ("Brza") - po njoj nazvanih Argonautima - iz Grčke u Kolhidu, zemlju u Zakavkazju (dan. Gruzija), po "zlatno runo" i njihovu obilaznom putu natrag u domovinu. (...)

Uz obilje raznovrsnih događaja koji prate uzbudljivu, neizvjesnu i vrlo često pogibeljnu plovidbu Argonauta, Apolonijev je ep prava riznica prastarih, ali i novijih legenda i mitova, koji su učenom helenističkom čitatelju, željnu povijesnih zanimljivosti bili osobito dragi pa pjesnik koristi svaku priliku da njima, makar samo i ponekom natuknicom, obogati i začini svoje izlaganje. Evo nekoliko primjera: Orfej pjeva o postanku svemira i prvim bogovima prije Zeusa; u ljubavi s Apolonom Nimfa Kirena rađa Aristeja, boga stočarstva i zemljoradnje; Kronov preljub s Filirom, majkom kentaura Hirona; kako je Kadmo ubio zmaja i osnova Tebu, a od posijanih zmajskih zubi nastali Kadmovi podanici; mit o dionisovoj dojilji Makridi; Dipsak, bitinijski junak, ugostio Frkisa na putu u Kolhidu; legenda o Dejmahovim sinovima, Heraklovim sudionicima u pohodu na Amazonke; dva mita o postanku jantara, itd.

Otuda česta pjesnikova posezanja u daleku prošlost, a povremeno i u budućnost, u udnosu na radnju epa: smrt Borejevih sinova Kalaida i Zeta, koje je ubio heraklo po povratku Argonauta.

Ovamo pripada i interes za rodoslovlje junaka pa im se uvijek navode i predci, kadšto i nekoliko generacija unazad (npr. za Argonauta Nauplija).

Jedna od osnovnih značajki Apolonijeve umjetnosti jest i stvaranje dojma vjerojatnosti bajoslovnom predanju o ekspediciji Argonauta, u cijelosti i u brojnim pojedinostima: progoneći Harpije, Borejevi sinovi prevaljuju u jednom danu put od Bospora do Jonskoga mora i natrag, i kada se vrate, nitko se od prisutnih tomu ne čudi, Samo na jednom mjestu, govoreći o tome kako su Argonauti 12 dana i 12 noći nosili lađu sa svim njezinim teretom kroz pustinju bez jela i pića, kao da se ispričava čitatelju, jer veli da je tu pripovijest čuo od Muza.

Tu su i nadnaravni junaci: već spomenuti i u epu prikazani kao takvi krilati Borejevi sinovi Kalaid i Zet, pa zatim niz junaka kojih nadnaravne osobine spominju razne legende, Periklimen, koji se u borbi mogao preobraziti u što god poželi, Eufem, koji je mogao trčati po vodi, glasnik Argonauta Etalid, koji je živio među živima na zemlji i među mrtvima pod zemljom itd.

Uz brojne realistične opise prirode i slike, u našeg se pjesnika realan život stalno miješa sa bajkom: čudotvorni izvori u Eetovu dvoru, od kojih jedan teče mlijekom, drugi vinom, treći uljem, a iz četvrtoga, ovisno o godišnjem dobu, izvire vruća ili ledena voda; bajoslovna bića: uz krilate Borejeve sinove, čujemo za šestoruke divove te Kirkine zvijeri što izgledom nisu bile slične u potpunosti ni zvijerima ni ljudima.