Naslov: IDILE-EPIGRAMI

Autor: Teokrit i Pseudo-Teokrit

MRTVOM ADONIDU
Adonida već mrtva
Kad Kiterka li vidje,
Razbarušene kose
I blijeda lica,
Da vepra joj dovedu
Erotima tad dade.
I smjesta ti polete,
I cijelu šumu,
I kletog vepra nađu
Pa svežu ga i sapnu.
I jedan užem drži
I vuče ulovljena
Dok drugi straga goni
I tuče lukovima.
A zvijer korača plaho
Jer Kiterke se boji.
Njem Afrodita reče:
“Od svih si gora zvijeri!
Ti njemu stegno rani?
Ti moga muža ubi?“
A zvijer ovako kaza:
“Ja, Kliterko, se kunem,
I tobom i tim mužem,
I ovim svojim vezom,
I ovim lovcim jošte,
Da tvoga lijepog muža
Ja ne bjeh voljan ranit,
Već kao kip ga gledah
I žar ne mogoh podnijet,
A stegno bje mu golo
Te žudjeh ga poljubit.
I mene sudi pravo
Pa uzmi, sijeci ove
I, Kiparko, ih kazni,
Jer što li nosim odveć
Raspomamljene zube?
A nije li to dosta,
I ove moje usne,
Ta, što se drznuh ljubit?“
Na nj Kiparka se smili,
Erotima tad reče
Nek odriješe mu puta.
I otad ide za njom
I ne ide u šumu
Pa prijeđe nato ognju
I svoje zube spali.