Naslov: Smrt i niština

Autor: Dušan Pirjevec

Opasnost koja nam prijeti, prijeti nam i kao ljudima, kao živim misaonim bićima. Ona ugrožava sam život. U ovom trenutku sve ovisi od toga jesmo li sposobni suočiti se s ništavilom, jesmo li sposobni čuti njegov zov. Gledajući u tamni i besporatni ponor ništavila naše se oči odjednom otvaraju za sjajnost života. Ništavilo nas vraća životu i njegovu sjaju. Ili, kako govori jedan Malrauxov junak: "Ne mislim na svoju smrt da bih umro, nego da bih živio". Gledajući u tamni ponor ništavila što zuri u nas iz suvremenog tehnokratizma i autokratizma, ne možemo više misliti da je s našom busolom sve u redu. Treba priznati da se vrtimo u krugu, da nema nikakva cilja, da ne znamo kuda. To znači da se i naša misao vrti u krugu, da ne vidi izlaz, da tapka na nultoj točki mišljenja. Misao koja je na nultoj točki jest misao subjekta.