Od svih tjelesnih draži dječaka, Grka su najviše oduševljavale oči, koje su u pjesništvu zato najviše opjevane.

Opasnost koja nam prijeti, prijeti nam i kao ljudima, kao živim misaonim bićima. Ona ugrožava sam život. U ovom trenutku sve ovisi od toga jesmo li sposobni suočiti se s ništavilom, jesmo li sposobni čuti njegov zov.

MRTVOM ADONIDU Adonida već mrtva Kad Kiterka li vidje, Razbarušene kose I blijeda lica, Da vepra joj dovedu Erotima tad dade. I smjesta ti polete, I cijelu šumu, I kletog vepra nađu Pa svežu ga i sapnu.

Drevni buddhisti su mislili da što god je istinito Buddha je sigurno morao poučavati. Tako nije začuđujuće da većinu Indijaca nije zanimao identitet autora; njihova jedina briga bila je da li određeno djelo izlaže ili ne izlaže istinu. Budući je Buddha bilo koji čovjek koji savršeno shvaća istinu za svaku se knjigu koja sadrži istinu ispravno pretpostavlja da predstavlja Buddhino učenje. Tako vidimo zašto drevni indijski buddhisti nisu imali osječaj krivice kada su svojim vlastitim djelima davali epitet “Buddhinih govora” .