Opasnost koja nam prijeti, prijeti nam i kao ljudima, kao živim misaonim bićima. Ona ugrožava sam život. U ovom trenutku sve ovisi od toga jesmo li sposobni suočiti se s ništavilom, jesmo li sposobni čuti njegov zov.
MRTVOM ADONIDU
Adonida već mrtva
Kad Kiterka li vidje,
Razbarušene kose
I blijeda lica,
Da vepra joj dovedu
Erotima tad dade.
I smjesta ti polete,
I cijelu šumu,
I kletog vepra nađu
Pa svežu ga i sapnu.
Drevni buddhisti su mislili da što god je
istinito Buddha je sigurno morao poučavati.
Tako nije začuđujuće da većinu Indijaca
nije zanimao identitet autora; njihova jedina
briga bila je da li određeno djelo izlaže ili
ne izlaže istinu. Budući je Buddha bilo koji
čovjek koji savršeno shvaća istinu za svaku
se knjigu koja sadrži istinu ispravno pretpostavlja
da predstavlja Buddhino učenje.
Tako vidimo zašto drevni indijski buddhisti
nisu imali osječaj krivice kada su svojim
vlastitim djelima davali epitet “Buddhinih
govora” .